POSTATI ČOVJEK JE LJEPŠE NEGO POSTATI KRALJ

Uvijek je riječ o nama _____________________________________________________ « POSTATI ČOVJEK JE LJEPŠE NEGO POSTATI KRALJ » (A. G. Matoš) ______________________________________________ Mnogo ljudi oko nas treba lijepu riječ, a naša mala pomoć njima je velika. Odnos prema hendikepiranim licima najbolje govori o tome kakvi su država, društvo i mi svi pojedinačno, zato - budimo ljudi. ____________________________ Postratno bh društvo i država, razbijeni po svim šavovima, prepuni su ljudi kojima je neophodna materijalna pomoć, ali i topla ljudska riječ. Stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca na početku 2010. godine živi u siromaštvu, bez osnovnih ljudskih prava, kao npr. prava na zdravstveno osiguranje i liječenje, prava na rad, na školovanje i na stan, na minimum uslova za egzistenciju. U posebno teškom položaju - stanju su invalidi, izbjeglice i naročito djeca sa posebnim potrebama, takvi ljudi u ovakvom društvu ljudi su sa margine, na periferiju života gura ih naša opora svakodnevnica, birokratizirane političke stranke, nesposobni i neodgovorni državni funkcioneri i činovnici zaslijepljeni vlašću. ___________________________ Pravde na zemlji bit će kad i ova djeca budu imala iste šanse i pažnju društva kao i sva druga djeca, poruka je jedne malo retardirane djevojčice, u pjesmi koju je napisala prije svoje smrti. __________________________________ Gdje smo mi u tome danas i ovdje? Da li oko nas ima djece i ljudi koji trebaju našu lijepu riječ, pomoć, utjehu, malo pažnje...? Naravno da ima svuda oko nas, ali ima i dobrih ljudi koji ih primjećuju i pomažu im, koji su se sakupili u sarajevskom hotelu Holiday in 6. februara na uručenju priznanja «BH volonterski poduhvat 2009.» i priznanja «Altruista 1992 – 2009.». Lijepo je bilo biti sudionik ovoga događaja kojeg je priredila Nevladina organizacija altruista «Svjetlo» iz Sarajeva. Bili su tu volonteri i altruisti iz Sarajeva, Mostara, Tuzle, Bijeljine, Zenice, Pala, Gacka, Srebrenice, Konjica, Prijedora i Širokog Brijega. __________________________ Jedni od nagrađenih su Udruženje studenata medicine BoHeMSA iz Sarajeva, koje od 2005. godine realizira volontersku akciju pod nazivom «Pomoć udaljenim selima», u kojoj stanovnicima najudaljenijih sela pružaju besplatne ljekarske preglede. Organizacija «Utjeha» iz Širokog Brijega, udruga je roditelja, prijatelja i osoba sa invaliditetom koji su ekološkom akcijom grad očistili od plastičnih otpadaka, postavili kontejnere, članovima Udruge vratili samopouzdanje...Mila Leni Ugričić sa Pala, vlastito porodično imanje na Vrelu Miljacke veličine 1 137 m2 darovala je Udruženju za pomoć djeci i omladini s posebnim potrebama «Sunce» sa Pala..Na tom su, sada već njihovom imanju, djeca ubirala plodove, obrađivala zemlju, učila o prirodi u prirodi, zabavljala se i veselila. __________________________________ Jedan od pozitivnih bh primjera su i «Volonteri Konjica» koji su proteklih mjeseci organizovali više akcija pomoći npr. porodicama Alibegović i Plavčić, inicirali su postavljanje «ležećih policajaca» u gradskim ulicama, popravljali dječija igrališta, uređivali parkove, organizovali prve dječije igre u gradu... _______________________________ Zuhra Omerović, dobitnik je ovogodišnjeg priznanja «BH volonter godine », za izvedenu akciju pomoći komšiji Smaji Alibegoviću, pod motom « Ne može meni biti dobro, ako je mome komšiji loše ». Sa Zuhrom je na dodjelu priznanja došlo preko 30 volontera, koje je predvodio Adis Muhibić, prošlogodišnji nosilac istog priznanja. Učesnici akcija su majstori - volonteri Ćamil Macić, Mustafa Kurtić, Ferid i Nazif Veljković i drugi moleri, vodoinstalateri, vozači, zidari, bravari, stolari...Pomagala je i učiteljica Evelina Bandić sa učenicima kroz prodaju crteža i izrađenih predmeta, kao i Semir i Lola Šabić, Nusret Điver, Adis Muhibić...Zuhra je i sama radno nesposobna, u očekivanju invalidske penzije nesebično pomaže drugima i ponavlja Picasovu izreku »Ko hoće nešto da učini nađe način, a ko neće ništa da učini nađe opravdanje». ______________________________ Zuhra je rođena 1962. godine, živi sama u naselju Trešanica, a majka je sina Arnela koji sa porodicom živi u Austriji. Plemenitost i osjećaj za drugoga razvili su joj roditelji, otac rahmetli Nezir i majka rahmetli Fatima, rođeno Habibija, koji su često govorili :«Ako ti imaš jednu kravu, moli Boga da komšija ima dvije». U nekadašnjim mahalama imalo se manje, a živjelo se i družilo ljepše nego sada, svi zajedno imali smo sve, neko biciklo, neko kazan za bestilj, neko televizor, ljudi su se pomagali i oslanjali jedni na druge...Djeca su slušala i poštivala starije, akcijaški su se obezbjeđivala drva, zajednički išlo na kupanje, na utakmice, teferiče...priča Zuhra. Kao zaposlenik Bolnice, Zuhra je tokom rata danonoćno pomagala ranjenicima, a jednom ih je, krajem rata, sve izvela u šetnju gradom. Zuhra je bila na čelu kolone, a za njom je išlo šest ljudi u kolicima i jedan na štakama, od kojih Mustafa Fišić van bolnice nije izlazio čak dvanaest mjeseci. ______________________ Zuhri stalno stižu čestitke za nagradu i zahvalnost za svu dobrotu koju širi oko sebe. Zuhra je svjesna da Allah voli djela, jer samo ona se pamte. Cijela Bosna i Hercegovina puna je plemenitosti i volontera, a oni su snažna sila koja društvo pokreće naprijed, sila koja gradi zajednicu, a sreću umnožava tako što je sa drugima dijeli... O dobroti i humanizmu napisano je mnogo, navodimo samo jednu misao Mehmeda Meše Selimovića : «Ljudi gluhi na tuđe nevolje, nesreća su i sebi i drugima ».